Tri hormona koja utiču na vaše zdravlje i oblik tijela
Kad kažemo hormoni, većina nas odmah pomisli na estrogen, progesteron i testosteron ili na štitnjaču te ih vežemo za pubertet, neka uobičajena zdravstvena stanja ili menopauzu. Međutim, postoje i drugi hormoni koji igraju ključne uloge u metaboličkim funkcijama tijela i koji, kad su u neravnoteži, mogu znatno otežati fizičke funkcije ili ciljeve poput mršavljenja, poboljšanja mišićnog tonusa ili povećanja fizičke izdržljivosti. Sljedeća tri hormona su upravo takva.
INZULIN – da, inzulin je vrlo značajan hormon i ako nije uravnoteženo reguliran (a regulira se hranom) to može dovesti do vrlo teških posljedica po organizam. Hrana koja sadrži veće količine jednostavnih šećera (npr. poput glukoze, fruktoze, saharoze…) ima veći stimulativni učinak na lučenje inzulina za razliku od hrane koja sadrži složenije ugljikohidrate (npr. poput skroba…) i bogatija je bjelančevinama. Zašto je ovo važno?
Inzulin pospješuje skladištenje glukoze u vidu glikogena, povećavajući sintezu ili proizvodnju triglicerida dok istovremeno zaustavlja pretvaranje masnih kiselina u keto kiseline i sprečava stvaranje glukoze iz aminokiselina. Drugim riječima, uloga inzulina je čuvanje energije – bilo da je riječ o šećerima u glikogenu ili masnoćama u masnom tkivu.
KORTIZOL – je hormon koji se intenzivno luči kao odgovor organizma na stanje stresa i najvažniji zadatak mu je osigurati dovoljno energije. U tom smislu djeluje suprotno inzulinu. Kortizol izaziva povećanje glukoze u krvi, i to korištenjem aminokiselina iz mišića. Drugim riječima, kortizol troši mišiće za stvaranje energije što može značajno utjecati na vašu metaboličku aktivnost koja ovisi o čistoj mišićnoj masi. Osim toga, kortizol slabi imunološke reakcije organizma pa u stanjima dugotrajnog stresa može doći do pada imuniteta.
GLUKAGON – djeluje suprotno inzulinu. Ako je uloga inzulina da čuva energiju, uloga glukagona je da potakne korištenje vlastitih zaliha energije kao primarnog izvora goriva. To znači da ćete kad jedete obroke s više proteina i manje šećera (manjak šećera smanjuje lučenje inzulina, a pospješuje lučenje glukagona) lakše iskorištavati masnoće, kao i uskladišteni glikogen, kao primarni izvor energije, održavajući tako zdravu težinu uz očuvanje aminokiselina i proteina. To će omogućiti održavanje uravnoteženog metabolizma.