SAVJETI ZA OSOBE KOJE BOLUJU OD GIHTA
Giht se nazivao „kraljem među bolestima” i “bolešću kraljeva“ i jedna je od najranije opisanih bolesti. Rijetko koja bolest je bila tako pozitivno stigmatizirana i značila društveno poželjno obilježje.
Prvi put opisan kod Egipćana još 2640. godine p.n.e., giht je bolest dobro poznata i grčkim i rimskim ljekarima. Hipokrat je opisao povezanost gihta i neumjerenosti u jelu i piću – imati giht značilo je živjeti u izobilju. Većina rimskih careva bolovala je od ove bolesti. Galen je uočio pojavu bolesti u porodici, sklonost ka stvaranju bubrežnih kamenaca i pojavu tofa – nakupina kristala mokraćne kiseline u tkivu.
Giht je hronična bolest obilježena napadima artritisa (upale zglobova) uzrokovanim depozitima kristala mokraćne kiseline u zglobovima. U razvijenim zemljama učestalost bolesti iznosi 1-2 posto među odraslim osobama. Bolest zauzima prvo mjesto prema učestalosti upalnog artritisa kod muškaraca. Kod žena se češće pojavljuje nakon menopauze, a kao faktori rizika za pojavu gihta navode se i vanjski i genetski faktori.
Prirodni tok gihta sastoji se od tri perioda:
− asimptomatska hiperuricemija (stanje povišene serumske koncentracije mokraćne kiseline),
− akutni napadi s intervalima bez simptoma te
− pojava hroničnog artritisa.
Hronična hiperuricemija najsnažniji je do sada opisani faktor rizika za pojavu gihta. Pojavnost gihta iznosi oko 0,5 posto kod osoba sa serumskom koncentracijom mokraćne kiseline između 420 i 530 μmol/L te 4,5 posto kod onih s 540 μmol/L i više. Kod bolesnika s koncentracijom od 540 μmol/L i više pojavnost iznosi oko 22 posto nakon pet godina.
U mnogih bolesnika s hiperuricemijom nikad se ne razvije klinički jasna slika gihta. S druge strane, u mnogih odraslih osoba koje pate od gihta budući akutni napadi se mogu spriječiti.
Prvi korak u prevenciji budućih napada gihta jeste posjeta ljekaru i pravljenje jasnog plana za liječenje bolesti.
Promjena životnih navika može pomoći da život s gihtom bude znatno bolji i podnošljiviji. Vaš ljekar će Vam možda preporučiti da ograničite unos nekih namirnica ili da neke vrste hrane izbjegavate u potpunosti.
Meso i morski plodovi:
− Iznutrice
Treba izbjegavati džigericu, bubrežnjak i brizle, koji imaju visok nivo purina i doprinose porastu nivoa mokraćne kiseline u krvi.
− Crveno meso
Ograničite porcije govedine, janjetine i svinjetine.
− Morski plodovi
Neki morski plodovi, kao što su inćuni, haringe, školjke, srdele/sardine, skuša, tuna – imaju viši udio purina od ostalih. Ali sveukupna zdravstvena korist konzumiranja ribe može nadmašiti rizike za osobe koje pate od gihta. Umjerene porcije određene vrste ribe mogu biti sastavni dio dijete za giht.
Hrana bogata voćnim šećerom (fruktozom):
− Fruktoza je prosti šećer koji se nalazi u voću, povrću i medu. Koristi se kao aditiv u mnogim jelima i pićima. Postoji uzročno-posljedična povezanost između hrane bogate fruktozom i gihta.
− Kukuruzni sirup bogat fruktozom
U tipičnoj američkoj ishrani mnogim jelima se dodaje kukuruzni sirup bogat fruktozom. Izbjegavati svako jelo kojem je dodat kukuruzni sirup bogat fruktozom, te bezalkoholna pića, sokove, žitarice, pekarske proizvode kupljene u trgovini, sladoled, slatkiše, prerađenu hranu u restoranima brze hrane.
− Voće s visokim udjelom fruktoze
Mnoge vrste voća su prirodno vrlo bogate fruktozom, tako da njihov unos treba ograničiti na jednu ili dvije šolje dnevno. Tu spadaju jabuke, breskve, višnje, kruške, hurme/datule, grožđe, šljive i suhe šljive.
Alkohol:
− Ograničite unos alkohola. Alkohol može povećati rizik od napada gihta jer je bogat purinima.
− Pivo i destilirana pića. Povezani su s povećanim rizikom od gihta i ponavljajućim napadima. Treba izbjegavati alkohol tokom napada gihta i, generalno, ograničiti unos alkohola između napada, a naročito piva.
Pijte više vode
Održavanje organizma u stanju dobre hidriranosti pomoći će da se iz organizma ispere mokraćna kiselina (visok nivo mokraćne kiseline je okidač za razvoj napada gihta). Cilj je da se tokom dana unese 8 do 16 velikih čaša (svaka oko 250 ml) tečnosti, od čega bi barem polovina trebala biti voda.
Hranite se zdravo
Osobe koje imaju giht trebale bi se pridržavati principa zdrave i uravnotežene prehrane, baš kao i osobe koje nemaju giht. Obavezno jedite puno voća, povrća i integralnih žitarica. Birajte nemasno meso, ribu i perad. Svoju ishranu obogatite bjelančevinama konzumiranjem nemasnih mliječnih proizvoda i leće.
Vježbajte
Redovno vježbajte da biste održavali svoju tjelesnu masu u granicama normale. Održavanje tjelesne mase u granicama normale pomoći će Vam smanjiti rizik od razvoja gihta. Prije nego što započnete s programom fizičke aktivnosti uvijek od svog ljekara zatražite odobrenje.
Smršavite ako je potrebno
Prekomjerna težina povećava rizik od razvoja gihta. Gubitak težine smanjuje rizik od razvoja gihta.
Informirajte se
Jedan od najboljih načina za liječenje gihta jeste naučiti više o tome. Pitajte svog ljekara za informacije o gihtu ili posjetite web-stranice nezavisnih organizacija sa sadržajem koji su napisali zdravstveni radnici (naprimjer, internetski zdravstveni portal prvozdravlje.com).
