Crveno meso je meso sisara i dok je sirovo ima crvenu boju. Meso je jedna od najkontroverznijih namirnica u historiji ishrane. Iako su ga ljudi jeli od pamtivijeka, neki vjeruju da u određenim okolnostima može štetiti. U nastavku je prikaz nekih zdravstvenih aspekata crvenog mesa.
Ljudi meso konzumiraju oduvijek i imaju probavni sistem koji je anatomski i funkcionalno prikladno opremljen za to. Meso je bitan izvor kompletnih proteina, te nekih vitamina i minerala. Međutim, meso koje se danas konzumira razlikuje se od mesa koje su ljudi jeli u prošlosti. Nekada su životinje slobodno lutale i hranile se prirodnom hranom. Zamislite divlju kravu na polju prije deset hiljada godina, kako slobodno luta i žvaće svježu travu i razne druge jestive biljke. Meso ove životinje razlikuje se od mesa dobijenog od krave koja je rođena i uzgojena na farmi, hranjena hranom na bazi žitarica te redovno tretirana hormonima i antibioticima koji potiču ili omogućavaju intenzivan rast mišićnog tkiva.
Pored toga, danas se meso sve više prerađuje u tzv. mesne proizvode. Oni dime, suše, zatim tretiraju nitratima, konzervansima i raznim hemikalijama. Stoga je, sa zdravstvenog aspekta, veoma važno razlikovati ove vrste mesa:
− Prerađeno meso – ovi proizvodi obično potiču od mesa životinja koje se uzgajaju na konvencionalan način, a zatim prolazi kroz različite metode prerade. Primjeri uključuju kobasice i slaninu.
− Konvencionalno crveno meso je prilično neprerađeno meso, ali životinje se obično uzgajaju na farmi.
− Organsko crveno meso dolazi od životinja koje su prirodno hranjene i uzgojene organski, bez lijekova i hormona. Ne sadrži nikakve dodane vještačke hemikalije.
Meso životinja hranjenih travom i organsko meso se nutritivno dosta razlikuje od prerađenog mesa životinja uzgojenih na fabričkim farmama, hranjenih hranom na bazi žitarica.
